Kod nas kući ti je bruka donijet zadaću u školu. Sve prave face uvijek imaju od koga prepisati, bez obzira imalo to ili ne imalo posljedice. Parola je da se snađeš uvijek bila, kod nas kući mi ne volimo mijenjati parole. Uvijek su iste na reklamama i u našim umovima. Neka, brate, ‘ko će se privikavat na drukčije. Kad dođeš na kavu, konobar ti sam donosi dužu s mlijekom. Jer to je tako uvijek bilo i bit će. Nema veze ako ti se danas ne pije.
Kod nas kući ti je šokantno sve ono što je u suštini iskreno i lijepo. Zblažnjavamo se na pomisao da netko ima ljubav bez prevare, kuću bez kredita i iskrene namjere. Nema šanse, mora nešto biti u pozadini, negdje mora ležat’ onaj zec, ili barem hrčak, ako nije zec. Ne smirujemo se dok ne pročeprkamo u taj grm. Više se zblažnjavamo na prirodnost i ljepotu stvari nego na uvijek iste rezultate raznoraznih izbora za raznorazne Vođe i Vođice. Kod nas kući, kad ti zabrane da nastupiš – znaš da radiš i govoriš pravu stvar.
U nas ti je sve po šablonu. Oblačenje, izlaženje, zapošljavanje i hakanje. Ne nužno, ali često tim redoslijedom. Taj šablon dobiješ u paketiću za prvi rođendan i samo izvlačiš jedan po jedan kako usvajaš svoj materinji, mostarski jezik. Nemaš tu majicu zato što je nekome okračala i došao red na tebe, nego ti je netko kupio pa samo malo pronosao prije tebe, normala. Tako je.
I svašta još nešto ima, a da nije baš za pohvalit’. Mogao bi čovjek doktorirati na tu temu. Al’ taman prije navođenja literature na zadnjoj stranici svoje disertacije od ihi-hi stranica, nabasao bi na neku fotografiju šetališta kod Rondoa ili nekog sokaka u Starom gradu. Onda bi se vratio u svoj dokument, označio tekst pun svakakvih muljavih i bljakavih primjera i hladno kliknuo delete.
Jer kod nas ti se kući svi vodimo po onoj „Volim Mostar, makar ‘vaki“. Zato što je dovoljno da na ulice popada šuškavo lišće pa da sve one stvari koje želiš zauvijek o njemu zaboraviti ostanu ispod tog lišća. Zato što ima ljude koji kad ti treba krvi stoje u redu i popiju dužu s mlijekom i ohakaju par prolaznika u tom redu. Zato što i kad pokušaš otići, plakat ćeš danima i noćima za svime od čega si bježao.
I volimo ga, krnjavog, prljavog, dosadnog i zaostalog. Zato što zapravo u našim glavama on nije ništa od toga i sve je to.
Zato što je dom.
Jelena Božić
Kolumna/priča Volim Mostar, makar ‘vaki je osvojila drugo mjesto u natječaju za najbolju priču/kolumnu na temu Život u gradu Mostaru za mjesec april/travanj.