Od svih računa koje smo dobili od Gradske uprave Grada Mostara, najviše zgražavanja izazvali su računi vezano za uslugu zbrinjavanje pasa lutalica. Vrlo dobro znamo tko se doista bavi problemima lutalica, kao i o kojem broju pasa se približno radi i time je veća muka od podatka da Grad za te aktivnosti izdvaja oko 100.000 KM svake godine.
Još veća muka ali i muk, nastupio je kada smo vidjeli podatak o broju eutanaziranih pasa u Gradu Mostaru. Za one koji nisu upućeni, u BiH na snazi je Zakon o zaštiti i dobrobiti životinja iz 2009. godine. kojim je striktno propisano kada je eutanazija životinja dozvoljena: ako se životinja ne može izliječiti, a ostanak u životu uzrokovat će joj nepotrebne bolove i patnju; ako je životinja dostigla visoku starost te joj otkazuju osnovne životne funkcije; životinja boluje od neizlječive i/ili zarazne bolesti, osobito one koja može ugroziti ljude; ako je životinja opasna za okolinu; ako je životinja u agoniji.
I kad pomisliš da ne može gore, ugledaš načelnika Službe za komunalne poslove kako na press konferenciji prkosno maše papirom na kojem piše „Računi sa deponije za pse 2018“.
I doista, nekada slika govori više od 1000 riječi…